| |
| |
~OTOK
ČIOVO
Otok Čiovo je naseljen već u prethistoriji.
Po uzvišenjima i danas se zapažaju ostaci utvrđenih naselja.
Tijekom kasnije antike Čiovo je mjesto gdje se proganjaju ugledni
heretici iz raznih djelova rimskog carstva.
U srednjem vijeku dijele ga međusobno trogirska i splitska komuna.
Među čiovskim spomenicima spominjemo tek najistaknutije:
Dominikanski samostan sv. Križa, osnovan u XV stoljeću,
Franjevački samostan sv. Ante, podignut je nad samom pećinom koja
je vjerojatno od davnine služila pustinjacima kao zaklonište.
U samostanu čiji današnji izgled datira od XVII st. sačuvane su
brojne umjetnine, kao Gospa od Prizidnice sa pustinjačkim zgradama.
Na Čiovu su trogirski aristokrati imali svoje ljetnikovce, pa
je po obiteli Raciten nazvana uvala Racetinovac. U toj uvali sačuvane
su ruševine ljetnikovca Ivana Nikole Andreisa koji je god. 1665.
dao uklesati natpis na kojem se među ostalima ističe da je tek
tu našao svoj mir. |
|
~GRAD TROGIR
Na zaravnjenom sprudu dugom nekoliko stotina metara, oblikovala
se strujanjem mora i nataložila okamina na kojoj je niknuo grad
Trogir.
Prve vijesti o grčkom naselju Tragurionu sežu iz II stoljeća.
Tako je obod Trogira vjerojatno zaokružen već u predhistoriji,
pravilna ulična mreža ocrtava shemu antičkog grada, koja su još
uvijek u službi srednjevjekovnih zdanja.
Na pročeljima kuća ističu se natpisi čitljivi i razumljivi tek
stručnjacima koji pokušavaju odgonetnuti brujanje semantičkih
poruka emitiranih stoljećima.
Po svom značenju među trogirskim spomenicima prednjači Katedrala
sv. Lovre, odnosno sv. Ivana kako je već puk naziva, s portalom
majstora Radovana. |
| |
|
| |
~Prirodni fenomen
Podzemni izvori slatke vode u moru. |
|
| |
|
|
|
